Više o knjizi;
Riječ je o duhovitoj obiteljskoj priči s ozbiljnom temom – dolazak prinove u obitelj koja remeti dotadašnju obiteljsku dinamiku. Radnja romana postavljena je na nekoliko pripovjednih platformi, točnije svaki član obitelji dobiva prostor za svoje predstavljanje u prvom licu, po čemu oni postaju više od književnih likova – postaju uvjerljivi i punokrvni junaci naše svakodnevice, nalik na naše susjede, rođake, prijatelje. Iako je glavni lik Marin, najmlađe dijete u obitelji do majčine trudnoće i rođenja novorođenčeta, koji nas uvodi u priču u prvom licu, spisateljica daje riječ i drugim likovima romana, majci, braći, ali zadržava i sama pravo da se odmakne u određenom trenutku i „zoomira“ obitelj u situaciji u kojoj se svima čini da nitko nema kontrolu nad njom. Tako se odmičemo od pretjerane emotivnosti do razine kada prevlada glas razuma. Trenutak u kojem djeca, navikla da se odrasli brinu o njima i donose najvažnije odluke, osjete da je stvarnost sve samo ne nepromjenjiva, jedan je od prijelomnih trenutaka romana, koji utječe na sve članove obitelji. Svi su pripovjedni slojevi povezani duhovitim situacijama, izrekama i zbivanjima koji ovu dirljivu i toplu „priču s juga naše zemlje“, pretvaraju u štivo koje moraju zajedno čitati veliki i mali da bi se bolje razumjeli. Jer kad krene obitelji, krenut će i svim njenim članovima, i to upravo u trenutku kad shvate da samo zajedno mogu prevladati teške trenutke tako da iz njih izvuku maksimum.
Dobitnica književne nagrade ZVONKO 2017 – najbolji neobljavjeni prozni rukopis za djecu i mlade!
Više o knjizi;
Ono što je presudilo da autorski projekt dviju autorica – spisateljice Ozane Ramljak i ilustratorice Ivane Crnošije Galović „Što će biti kad odraste“ – bude ovjenčan nagradom PIŠIRIŠI jest dječje, zaigrano poimanje budućnosti, sutrašnjost kao igra. Lepršavost i vedrina glavne su odlike Ozaninih stihova, ali i razumijevanje za dijete, njegovo poimanje svijeta i njegove potrebe.
Stihovi su napisani velikim tiskanim slovima koji će i najmlađima, onima koji su tek svladali slova, omogućiti da sami pročitaju ovu slikovnicu, a lakoća i pjevnost rima brzo se pamte. Minimalistička ilustracija Ivane Crnošije Galović jednostavnim zaigranim crtežom odlično nadopunjuje Ozaninu vrckavost koja odražava djetinju energiju i tipično stalno predomišljanje, koje je iskorišteno kao okosnica ove stihovane priče o djetinjstvu. Upotrebom imenica koje dominiraju nad glagolima i nabrajanjem dobiva se na dinamici i gotovo filmičnoj izmjeni slika. Svaka je strofa himna neograničenim mogućnostima koje djetinjstvo prostire pred dječje zaigrane nožice.
Iako je slikovnica namijenjena najmlađima i s njima korespondira na njima lakorazumljivoj ludističkoj razini, sadrži i sloj značenja upućen odraslima, premošćujući naizgled velik jaz između najmlađih, koji tek povezuju prve riječi i rečenice, i onih u već dostojanstvenim godinama, sugerirajući da obzorje mogućnosti može, osim djetinje, postati i cjeloživotna vizura.
Cijeli je svijet u autoričinu poimanju istodobno i golemo igralište, ali i jedini prostor ozbiljna djelovanja, pa se nameće misao da je jedina razlika u tome kako ćemo provoditi svoje dane: u opredjeljenju hoćemo li svijet gledati kao prostor mogućnosti, kao djeca, ili kao prostor prisile, tipično za odrasle. Riječ je o djelu koje slavi djetinji pogled na svijet i radost življenja kao iskru koju treba njegovati da ne bi utrnula jer je u njoj sadržana iskonska klica života.
Stoga je ova slikovnica dobrodošlo štivo najmlađima, onima koji se tek sprijateljuju s knjigama s kojima će se, toplo se nadamo, nastaviti družiti i tijekom odrastanja i zrelosti.
Više o knjizi;
Fantastično ilustrirana slikovnica namijenjena najmlađoj publici uvodi na razigran način dječicu u osnove glazbe, a listajući je upoznaju različita glazbala.
Glavni lik Krešo kroz slikovnickoje glazbalo odabrati, a autor teksta i ilustracija vrlo duhovito, ponekad igrom riječi, ponekad samim crtežom pomalo ironizira svijet sklon specijalizaciji, jer Krešo, ljudi moji voli sve, a najviše fućkati.
Kroz četrdesetak vizualno izuzetno dopatljivih stranica, i mali i veliki će uživati u Krešinim „izborima“, a na kraju se svakako složiti s Krešom i njegovom izjavom.
Slikovnica „Fućka mi se“ predstavlja za najmlađe slikovnički slasni kolačić, no uz nenametljivu edukaciju ona može biti i poruka odraslima: pustite djecu na miru kad obavljaju najteži i najljepši posao na svijetu – igraju se!
Više o knjizi;
”Bajka o šeširu koji je imao čovjeka” zamišljena je kao višeslojna slikovnica za djecu koju smiju čitati i odrasli. Ta se moderna bajka može iščitati kao slikovita, šaljiva i uvrnuta pričica o ambicioznom šeširu koji je postao važniji od čovjeka, postao je zvijezda kojoj se svi dive, a čovjek, koji i onako ne zna ništa drugo nego razmišljati svojom glavom, zadobio je tek ulogu njegova nosača. Šešir se s vremenom toliko uzdigao da se počeo stidjeti čovjeka koji ga nosi i nastojao ga se pošto-poto riješiti kako mu ne bi kvario stečenu slavu i ugled. To mu je i uspjelo, a kad su se nakon mnogo godina ponovo sreli, jako se uvrijedio što ga čovjek nije prepoznao.
Ova bogato ilustrirana šaljiva pričica može se iščitati i kao alegorija o izvrnutim vrijednostima u svijetu u kojem živimo, svijetu u kojem suštinski beznačajne stvari i pojave zadobivaju ogroman prostor i pažnju, dok ono što je doista važno ostaje nezamijećeno ili se to važno doživljava poput neke anomalije.
Kako sve bajke imaju tendenciju da završe sretno, tako je i s ”Bajkom o šeširu koji je imao čovjeka”; nakon mnogih zgoda, a još više nezgoda, šešir završi u polju na glavi strašila, a svijet napokon počne cijeniti
Više o knjizi;
˝Pojma nemam kako sam dospio na taj zidić. Odjednom, uska pruga betona visoko iznad ceste kojom sau jurili automobili bila je jedino tlo ispod mojih šapica. Iza mene bila je žičana ograda ispod koje se nisam mogao provući. Ispred mene je bio asfalt i dubina…. Strah je bio golem.˝
Kako se mačak izvukao iz nevolje koja ga je snašla pročitajte u ovoj toploj i duhovitoj priči.
Slučaj rukopisa „Mačak s četvrtog kata“ ima i dodatnu dimenziju; stvoriti empatiju kod djece u odnosu prema slabijima, u ovom slučaju napuštenim životinjama.
Rukopis Vlade Rajića u tom smislu zadovoljava sve uvjete za dobivanje olimpijske medalje. Priče prije spavanja priče su buđenja. Duhovite i tople, daleko od glumljene snishodljivosti, a uz to količinski izuzetno optimalno tempirane za publiku vrtićke i mlađe školske dobi. Iako, kao i svaki dobar rukopis, preporučamo da ga čitaju i roditelji i bake i djedovi, osobito zajedno s najmlađima.
Više o knjizi;
Nastavak priča za laku noć za djecu mlađe osnovnoškolske dobi. Priče su povezane motivom čarobnog šešira, koji ispunjava želje svojim nositeljima a izrađuje ih zagrebački klobučar Matek čiji se zanat pomalo gasi. U ovim novim pričama Matek ostavlja klobučarsku radnju i odlazi u potragu za svojim čarobnim klobukom, jer čarolija ne može sama lutati svijetom bez kontrole, a šešir bi trebalo i malo očetkati i urediti, a Matek se i brine da ne bi došao u krive ruke, jer njegova misija je bila činiti svijet boljim i ljepšim mjestom. Time se u ovim pričama održava napetost…kome će šešir sljedeći dan sletjeti na glavu?
Zbirka priča za djecu, koja će ih zabaviti i opustiti.
Više o knjizi;
Duhova se obično bojimo, čak i kad smo na sigurnom u svojoj kući, a oni se šeću samo našim televizijskim ekranom. No osim što nas iznimno intrigiraju, oni nam mogu pomoći i upozoriti nas na neki problem, čak i ako nismo baš uvjereni da vjerujemo u njih. Naime, ova zbunjujuća rečenica okosnica je novog romana Tamare Lövey.
„Duhovita legenda“ je roman promoviran u Velikom taboru, mjestu na kojem se i događa radnja romana. Tamarini su junaci svjesni privlačnosti tajanstvenog svijeta koji nas okružuje i ne mogu mu odoljeti da se ne upetljaju u zaplete koji spajaju vidljivi svijet s onim nestvarnim. Iako su se junaci romana već osvjedočili da nije moguće samo ono što je opipljivo u njezinu prvom romanu (Tisov brijeg), svejedno ne žure sa zaključcima i tvrdnjama da duhovi postoje ili ne postoje. Skeptičnost koja je utjelovljena u liku glavnog junaka Arijana, zapravo je vaga koja se njiše u svakom od nas, od uvjerenja da je moguće da nas „otisci“ nekad živih osoba dodirnu i danas, do svijesti da ćemo svaki svoj problem prije ili poslije morati riješiti sami i to ipak u ovom „realnom“ svijetu. Stoga posegnite za ovim uzbudljivim naslovom, mali i veliki neistraživi pustolovi duha, i osvjedočite se kako je tanka granica između nas i „njih“.
Više o knjizi;
Svjetlice su zbirka priča za učenike osnovnoškolske dobi, te su inspirativno štivo za poticanje mašte. Bajkoviti su to zapisi iz svijeta ljudi, kućnih duhova, čarobnjaka i vilenjaka, a na temu svakodnevnih problema. Nose lako pamtljive i odgojne pouke za ispravan život.
Većina priča prožeta je blagim humorom s namjerom da se lako zapamte pouke za ispravan život, odnosno odgojnog su karaktera. Posebno valja izdvojiti priču Bugina zraka svjetlosti namjenjenu bolesnoj djeci. Priča ima realnu osnovu, a zamišljena je kao pomoć bolesnoj djeci na prvim ozbiljnijim pregledima u bolnicama. Iako su priče namijenjene starijem uzrastu mogu ih razumjeti i djeca u nižim razredima osnovne škole, upravo zbog univerzalne bajkovitosti. Bajkovitost je naglašena i jezičnim izričajem koji potvrđuje bogatstvo leksika hrvatskoga književnoga jezika.
Više o knjizi;
Zbirka pjesama „Zaljubljeni tramvaj“ (dobitnica KITICA – nagrada za najbolju dječju poeziju 2017.) namjenjena je mlađim čitaocima i sadržajno podijeljena na četiri cjeline: Djeca povezuju ljude, Voda, Zima bez Snješka, Gdje nastaju pjesme.
Svaka cjelina u središte stavlja određenu temu i progovara o njoj na zanimljiv i djeci blizak način. Pjesme govore o djetetovim problemima, težnjama, zapažanjima, kao i o prirodi, vodenom svijetu te o ljudima i zanimanjima. Cjeline su međusobno isprepletene i usko povezane, a stihovi nastoje ritmom, rimom, melodijom i šaljivim završetcima unijeti optimizam i nadu u dječji svijet. Stvari, pojave, biljke i životinje dobivaju ljudske osobine. One govore, vesele se, tuguju, razmišljaju i maštaju zajedno s malim čitateljima.
Autorica Sanja Andabaka svojim pjesmicama potiče i razvija dječju pažnju i zanimanje za čitanjem, a njihova toplina posredno nastoji naučiti djecu otkrivati i prihvaćati svijet oko sebe.
Više o knjizi;
Prigodni božićni igrokaz namijenjen djeci mlađeg školskog uzrasta.
Radnja je smještena na zagrebačku goru Medvednicu u koju je zalutalo šestoro nebeskih anđela. Bili su u velikoj žurbi jer su do ponoći (kada je nastupao Božić) imali jako malo vremena da obave povjereni im zadatak. Po Božjoj odredbi anđeli su trebali vidjeti kako se zagrebački mališani ponašaju i kako su zajedno s roditeljima uredili svoje domove pred nastup velikoga vjerskoga blagdana, Božića.
Uglavnom, u toj borbi s vremenom koje neumitno ističe, kada je uspješnost njihove misije zbog brzog proteka vremena već dovedena u pitanje, u mrkloj noći nailaze na malenu šumsku sovicu, imena Dar, koja im onako dezorijentiranim i posve nemoćnima i izgubljenima u noći, nalazi izlaz iz guste šume, pa oni uz veliku zahvalu sovici, presretni napuštaju Medvednicu i pravovremeno stižu u domove tih zagrebačkih mališana, kako bi ispunili povjereni im Božji zadatak.
Više o knjizi;
Alegorijska priča o tek rođenoj zvijezdi koja postaje miljenicom Mliječne staze. Vrlo je neobična – kristalno plavog sjaja te zaraznog smijeha. Kad joj Sjevernjača objasni da su zvijezde izuzetno važne svemiru i ljudima, nova zvjezdica Ziba silno se želi negdje ogledati.
Ziba upoznaje stanovnike svemira, a s njom će i djeca čitatelji saznati za Kasiopeju, Oriona, Siriusa, Vegu i druga svemirska tijela. Iako je riječ o fantastičnoj priči, ipak se autorica oslanja na istinite činjenice pa djeca saznaju da zviježđe Veliki Medvjed čini sedam zvijezda, a zviježđe Kasiopeja pet zvijezda, da je Sirius najsjajnija zvijezda, a da je Orion poznat po maglici itd. Ziba je poput radoznalog djeteta prepuna pitanja na koja nije uvijek lako odgovoriti. Dok Ziba uči činjenice o svemiru, svemirska tijela od Zibe uče o vedrini i radosti života. U red, ozbiljnost i beskraj svemira mala Ziba unijela je iskru radosti i veselja koja je poticajza sve što je bitno.
Priču je obogatila Ana Kadoić prekrasnim ilustracijama.
Više o knjizi;
Autorica je dobitnica nagrade za najbolji tekst na 2. natječaju PIŠIRIŠI Društva hrvatskih književnika za djecu i mlade na temu tolerancije.
U slikovnici „Kakav sam – takav sam”, glavni lik je sedmogodišnja djevojčica Lana koja priča o sebi, svojoj obitelji, školskim prijateljima i susjedima. Suvremena je to priča o snošljivosti i toleranciji te sastavljena od više kratkih, duhovitih priča na temu straha od zatvorenog prostora, stidljivosti, neurednosti i brige o kućnim ljubimcima. Također, priča nas nadahnjuje na traženje novih načina da razlike postanu bogatstvo, a ne prepreka, zato što mi ljudi, to možemo. Tako da, poslužimo se riječima naše pobjedničke autorice, manje toga torpediramo, a više toleriramo
Nagradu uz autoricu teksta Gordanu Lukačić u kategoriji ilustracije osvojio je Saša Jantolek, čije prekrasne ilustracije krase pobjedničku slikovnicu.
Više o knjizi;
»Kumarov san« Roberta Mlinarca alegorijska je priča o ljudskom postojanju, životu i njegovim raznim pojavnostima. Dječak Kumar ima pet godina i živi u Mumbaiju, u Indiji. Jednom mu je otac rekao: “Život je, sine… možda… jedan dugi san.” Je li otac to rekao jer sve brzo prođe ili zbog toga što se u životu događaju nestvarne stvari poput nekog sna… ili možda?,… Ako je tako, gdje se događa stvarni život? Ni mali Kumar nije bio siguran. Ni onda kada je napunio šesnaest godina, pa ni jedanaest godina kasnije… i još kasnije… Njemu se java ispreplela sa snom i kad je postao stari Kumar, zaključio je: “Sanja osam san o vlastitom postojanju!!“ Priča je naravno višerazinska, može se čitati kao zanimljivo putovanje kroz prostor, vrijeme i velike civilizacije, a ukoliko je čitatelj promišlja o životu, odgonetnut će iz teksta filozofska pitanja o egzistenciji, svrhovitosti i smislu života.
Rukopis je ilustrirala Vanda Čižmek, vrsna ilustratorica i dizajnerica, uz čije je ilustracije knjiga dobilajoš jednu vrsnu dimenziju. Ilustracije nisu puko praćenje teksta, već u slikama donose paralelnu priču, s naglaskom na prostoru (razne strane svijeta) i vremenu (prošlost, sadašnjost i naznačena budućnost).
Više o knjizi;
U ovom nagrađenom romanu („Zvonko“ – u čast prerano preminulog lektirnog autora Zvonka Todorovskog) autorica piše na duhovit način o međugeneracijskoj komunikaciji i razumijevanju. Stariji su pametniji i sve znaju,… Zar ne?
Napisan u prvom licu jednine, roman opisuje događaje u školi i oko škole jezikom koji odgovara virovitičkom mladalačkom žargonu. Iako se stariji zgražaju nad prostaštvom današnjih školaraca, ovi Vlastini su u granicama prihvatljivog govora, pa ipak je jasno da je to drugačiji govor od govora odraslih. Naša junakinja ima spisateljskih ambicija i odlučuje napisati dramski tekst pod naslovom „Drama bez naslova“, u čijem prvom dijelu opisuje stvarne događaje, dok u drugom dijelu opisuje željeni tok zbivanja. Tada prvi puta otkrivamo da se naša junakinja zove prilično nespretno: Jaga (prezime je Gavran, ali to je u hrvatskoj književnosti prilično prepoznatljivo) i zato joj se, zlonamjerni vršnjaci, rugaju. Nakon što je kroz dramu Jage Gavran, autorica Vlasta Golub još jednom posložila činjenice i želje svoje junakinje, dolazi dramatičan događaj inspiriran stvarnim događajem: Jaga dobiva anonimno uvredljivo pismo i to baš za Valentinovo. Jaga je zgrožena i duboko nesretna, no u pomoć priskaču mama i baka, što pokazuje solidarnost među generacijama (toliko rijetku u današnjici, da se pitam je li to literarna stvarnost ili obitelj Golub ima ono nešto).
Naravno, pisca pisma i sve oko uspostavljanja ravnoteže prepuštam čitateljima … Ono što je domišljato, jest ponavljanje u romanu zbivanja već opisanih u drami, tako da ono izmišljeno u konačnici drame postaje stvarnost u završnici romana. Ukratko, autorica se poigrava omiljenom tezom o pozitivnim mislima: sve ono što je Jaga u svojoj drami izmislila u želji da joj se dogodi, njoj se, kao stvarnom liku romana, dogodi. Odlike romana „O ljubavi, spletkama i svemu pomalo“ Vlaste Golub je odlično preplitanje dviju književnih formi (proze i drame), logično vođenje radnje i jasno profilirani karakteri, vizualni pristup i pitki jezik bez dosadnih dodatnih objašnjenja. Iako je tema dobro poznata, nikada nije na odmet podsjetiti kako su prijatelji i obitelj presudni potpornji u svačijem životu, posebice u mladim godinama.
Više o knjizi;
Poznata i vrlo čitana autorica za djecu i mlade u ovoj je priči prožela svoj posao knjižničarke s trendovima da se sve ubrza, skrati, prepiše, prepriča…
U slikovnici „150 medvjeda i jedna priča“ ona tako na zanimljiv način priča o odnosu djece i starijih i odnos djece prema čitanju kao šire gledajući, odgoj, te na čitanje koji je bitan dio odrastanja.
Koliko puta smo doživjeli da zapravo sami roditelji „požuruju“ dijete kako bi uhvatili samo informaciju iz literature i lektire, ne razmišljajući o tome kako je čitanje proces, uživanje, oplemenjivanje?
Kroz priču koja će najmlađima biti zanimljiva, Melita Rundek iz prve ruke knjižničarski i čitalački, te književno daje nevidljive ali snažne naputke u kojem bi se smislu to valjalo promijeniti, te nenametljivo daje „upute“ kako je čitati iskustvo koje ne bi nijedno mlado biće trebalo propustiti, bez obzira je li riječ o obaveznoj literaturi koja se „mora“ pročitati za školu ili je slobodan izbor. Dapače, djelom „150 medvjeda i jedna priča“ djeca će biti potaknuta na misao (i djelo) kako je literatura u srži slobodan izbor u najširem smislu riječi.
Više o knjizi;
U Gavranovoj priči glavnu ulogu ima dječak Karlo koji je ostao bez mame i dječak Morčić koji sam živi na otoku i kojemu su umrla oba roditelja. Kako se Karlov tata pomorac ne želi odvajati od svoga sina, vodi ga sa sobom.
Amblem omiljenosti u svim društvenim slojevima pretvara se u nerazdruživu ljubav dvojice dječaka, Morčića i Karla. Lucidnom tematskom intervencijom Gavran suvenir i simbol Međunarodnoga riječkog karnevala, povijesnu tradiciju i zlatarsku rukotvorinu pretvara u figuru dobroga agensa ili aktera dobrote, dječaka u u toploj priči koja u dalekim naznakama odrasle čitatelje može podsjetiti na legendno-legendarno podrijetlo iz 16. stoljeća, prostor Grobničkoga polja, Turaka koji su prijetili udarom na Rijeku, plemenitoga Zrinskoga koji je napadom s Gradine kraj Jelenja na Rijeku uputio strjelicu što je pogodila turskoga pašu u sljepoočnicu i zbog čega se vojska razbježala. Daleka molba Riječana da kamenje s neba pobije Turke pa su na polju ostali samo turbani u suvremenoj Rijeci na prepletima svjetova pretvara se u tolerantni dijalog sa svim kulturama, a morčić-naušnica postaje simbol poštovanja, tolerancije i humanosti. U Gavranovu literarno interpretacijskom okretu molba maloga Karla da njegov prijatelj Morčić s dalekog mediteranskog otoka pođe s njima u Rijeku, u Karlova oca nailazi na neodobravanje. Ta se legenda isprepleće s onom s Pelješca prema kojoj je talijanska kontesa imala crnu sluškinju kojoj je darovala slobodu, a zauzvrat je dala napraviti naušnice s njezinim likom. U drugom Gavranovu obratu mali Morčić spašava Kapetana, Karlova oca i posadu od udara gusara na njihovu brodu pa za nagradu postaje Karlovim bratom. U Gavranovu trećem obratu u Morčiću Venecija se konkretizira u životu na brodu, a njezina opsjednutost Orijentom u malom-velikom prijatelju, pa se alegorizira ne samo simbol otvorene Rijeke nego i cijeloga svijeta otvorena srca, plemenitosti, poduzetništva, temperamenta, vedra uma i zdrava tijela. Interkulturni spoj crnoga Morčića i bijeloga Karla, pomislive, isto tako duhovite, hiperbolične poveznice s Karlom Velikim, u Gavranovoj je priči za djecu spojen i s fabulativnim spletom Kolarove proze Na leđima delfina i s gusarskim pustolovnim romanima i pričama te popularnim avanturističkim filmovima.
Kao što trojanski konj u povijest uvlači sukob, ali i spoj kulturâ Grka i Trojanaca, tako i mali slijepi putnik na brodu spašava odrasle pa dobro, nakon niza zapleta, raspleta i dječje poduzimljivosti, pobjeđuje zlo: kapetansko-časnička ekipa spažena je od zlih gusara, prijatelj postaju braća i dobivaju zajedničkoga oca, Kapetana broda. Navodni sukob zločestih i dobrih, mora i kopna, otoka i putovanja pretvara se u igru a-crnih i a-bijelih, puštanja zmajeva i puštanja delfina i ljubav malih i velikih.
Više o knjizi;
SVI TREBAMO RAZUMIJEVANJE! U ovih 25 pričica nagrađivane zadarske autorice Mirjane Mrkele govori se o mogućnostima suživota i potrebi za razumijevanjem drugačijih. Svatko od nas je poseban, netko je posebniji, no bitno je da se od malena usađuju vrijednosti koje će u sebi podrazumijevati tu toleranciju i razumijevanje.
Mirjana se u tekstu služi simbolikom upotrebljavajući inovativne načine da izoštri temu, a opet ostavi je „laganom“, čitkom. Od simbola boja do nominalnih simbola koji pokazuju ono što se mora istaknuti, posebno u slučaju kad je tekst namijenjen djeci.
Mirjana Mrkela iz prve ruke (slijepa je) sudi kako je to biti različit. Ona vidi boje snažnije od onih koji doista vide, te u tom smislu ovaj tekst ima svoju jačinu koja će snažno doprijeti do onih kojima je namijenjen.
Više o knjizi;
Postoji li veza između toga što ljudi sve manje nose šešire i toga da su ljudi sve manje pažljivi jedni prema drugima? Klobučar Matek bi rekao da ima.
U maloj klobučarskoj radionici u Zagrebu, jedan od posljednjih preostalih klobučara Matej izrađuje šešir. Naraštaji Matekovih bave se klobučarstvom. Šešire oblikuju prema osobi koja će ga nositi i svaki je bio jedinstven, pa i više od toga. Tajna je da ti njihovi klobuci ispunjavaju želje svojim nositeljima.
Nakon razgledanja gotova djela, Matek dodaje u njegovu unutrašnjost neke tajne sastojke. No stalno ga prekidaju ljudi koji navraćaju u radionicu i pitaju prodaje li ovo ili ono, i on iznerviran ostavi otvorena vrata kroz koja propuh povuče šešir i odbaci ga visoko prema nebu. Uzrujani Matek pojuri da ga vrati, jer čarobni šešir ne smije biti pušten u svijet bez kontrole svojeg vlasnika…
Stotine priča namijenjenih najmlađima do rane adolescencije povezuje motiv čarobnog šešira koji je izradio zagrebački klobučar čiji se zanat pomalo gasi jer sve manje ljudi traži šešir, a on nema nasljednika. Šešir,namijenjen posebnom klijentu, uz pomoć vjetra „pobjegne“ iz klobučarnice i leti kroz svijet „nekontrolirano“ ispunjavajući želje. Svaka je želja jedna priča i zaokružena cjelina, ali klobuk koji bježi i klobučar koji ga mora naći jer čarolija ne smije lutati svijetom bez kontrole održava laganu napetost djeteta da dozna što će dalje biti sa šeširom i kome će sljedeći dan „sletjeti“.
Kako bi zainteresirale različite osobnosti djece, ali i potaknule ih na drukčije razmišljanje, neke su priče poput bajki dok su druge prilično realistične, u nekima šešir samo proleti, u drugima se zadrži duže.
Više o knjizi;
Iza autorice Mile Železnjak niska je uspješnih naslova namijenjenih dječjoj publici. U djelu „Koliba pod hrastom“ javlja se igrokazima koji su namijenjeni najmlađima za čitanje i uživanje, no mogu poslužiti i kao vrijedan predložak dramske igre vrtićkih i ranih osnovnoškolskih grupa.
Autorica basnozapisima približava djeci prirodu te kroz vješte dramaturški jake i lepršavo izvedene priče, bez nametanja i pametovanja, iznosi put poštivanja vrijednosti, međusobne snošljivosti bića, štovanja prirode i svega onoga što i jest vrijedno.
„Ponekad nam nije potrebno puno da se mama, tata i dijete pretvore u obitelj sova, ponekad je to i bez potrebe mudro za sve“.
Više o knjizi;
Gimnazijalci (Jelena, Sanja, Tamara i Goran), zaokupljeni svakodnevnim školskim obavezama i raznim osobnim problemima, bivaju uvučeni u neobične događaje nakon što im profesorica biologije dodijeli teme za referate koji će im pomoći da poprave ocjene. Jelena nevoljko počinje istraživati temu ljekovitog bilja, ali ubrzo otkriva da je to područje mnogo zanimljivije nego što je mislila. Posuđuje Enciklopediju ljekovitog bilja i odluči prošetati do rubnih dijelova gradića u kojemu živi (Stubica) kako bi istraživala na terenu. Na kraju Duge ulice zastaje pred neobičnim dvorištem ograđenim niskim zidom obraslim bršljanom i drugim bujnim penjačicama. Privučena raznolikim biljem i neobičnim cvijećem koje raste u vrtu, preskače ogradu kako bi izbliza promotrila neobičan plavi cvijet. U tome je zatiče vlasnica, živahna i simpatična starica Sofija, i poziva na čaj od koprive. Dok ispijaju čaj, Sofija otkriva Jeleni tajne ljekovitog bilja, priča o svom životu i životnim odlukama, a na kraju isprati Jelenu tajnovitim dvosmislenim porukama. Nadahnuta tim susretom, Jelena počinje pisati referat o ljekovitim biljkama opisujući zapravo Sofijin vrt, a kad nakon dva dana poželi snimiti nekoliko fotografija kako bi upotpunila rad, otkriva da na mjestu čudesnog Sofijinog vrta i starinske kuće s trijemom stoji moderna prizemnica okružena dosadnim, uredno pokošenim travnjakom. Posve smetena, Jelena se ne može pomiriti s mišlju da je sve to samo umislila, i svakako odlučuje pronaći Sofiju.
Jelenina osebujna baka Lucija, koja im je upravo stigla u posjetu, potiče je u nastojanjima da rasvijetli misterij, a o neobičnim događajima govori kao da se s takvim pojavama svakodnevno susreće. Ubrzo se pokazuje da je to prilično točno, i Jelena otkriva da joj je baka zapravo
Više o knjizi;
Maštovita priča o veseloj, pomalo usamljenoj, ali neobičnoj djevojčici Anji koja je jednog ljetnog, sunčanog dana na ulici srela crnu ovcu. Podružile su se, klackale, pričale i pojele po sladoled. Anja se smijala dok je s crnom ovcom šetala ulicama. A onda je ovca pozdravila i nestala. Nestalo je i sunca, nebo se zamračilo i pustilo nekoliko kapi kiše. Anja je zamišljala kako je to crna ovca s neba pozdravlja. Bila je vesela jer se i sama osjećala nekako posebno, kao da je… kao da je i sama crna ovca. Priča je za djecu nižih razreda osnovne škole i predškolskog uzrasta, a prate je zanimljive i isto tako maštovite ilustracije.
Više o knjizi;
Autor priče nam na duhovit način želi objasniti kako je to imati brata jednojajčanog blizanca. Sigurno nemate pojma kako?
Na primjer, za slučaj da se iznenada pojavi neki vaš jednojajčani brat blizanac,… a niste pojma imalii da postoji,…
Ostalo saznajte sami.
Više o knjizi;
Iza autora Aljoše Vukovića niska je uspješnih naslova namijenjenih dječjoj publici. U djelu „Pjesnik na tanjuru“ javlja se izborom iz poezije koji su namijenjeni najmlađima za čitanje i uživanje.
Ove pjesmice neće nikoga ostaviti ravnodušnim jer one predstavljaju čudesnu igru i suzvučje stihova, govoreći ˝naveliko˝ o malim i ˝nemalo˝ o velikim spoznajama svakodnevnog života, o radostima i tugama, koje bi uz nas prošle nezapaženo da nam ih pjesnik nije otkrio i ukazao na njih svojim skladnim stihovima i neočekivanim metaforama.
Više o knjizi;
Ovih pedesetak novih pjesmica napisane zrelom dijalektalnom čakavicom, uvode djecu i odrasle u svjetove bića, stvari i pojava kojima smo okruženi, a ti su stihovi namijenjeni ne samo najmlađima, nego i svim ljubiteljima poezije, posebice one dijalektalne.
Autorica s lakoćom piše svoje pjesme: živopisno neusiljene i djeci bliske, gdje se čitatelji zasigurno neće dosađivati, gdje će pronaći razne motive iz svoga okruženja napisane na jednostavan, kreativan i nikada dosadan način.
Ona nudi i ponešto “mudrih savjeta”, a prisutno je podosta dječje igrivosti i živahnosti, toliko nužne u ostvarenjima za najmlađe.
Pjesme zastupljene u ovoj knjizi donose zanimljive živopisne životne crtice, ima tu humora, ironije, neke su napisane u pripovjednoj formi, poput male lirske priče, gdje su prisutna skoro zaboravljena sjećanja na djetinjstvo, na neka drukčija, jednostavnija i bezbrižnija vremena kada su ljudi posvećivali više pažnje međuljudskim odnosima.
Više o knjizi;
Pisan u duhu tradicije hrvatskog pjesništva za djecu, rukopis sugerira da je riječ o autorici koja je u dosluhu s prirodom i zapravo sa svim što je okružuje. Ona dobro razumije djecu, njihov jezik i njihov opažajni svijet te tako svoje misli pretače u male poetske bisere koji će sigurno doprijeti do njihova srca, a neke poput pjesama KRUG ČITANJA i LJEPOTICA koja je prava oda Lijepoj Našoj, sigurno zaslužuju mjesto i u čitankama.
Više o knjizi;
Pero Kvesić javlja se s neobičnim djelom napisanim za djecu u kojoj su glavne uloge preuzela isključivo životinjska bića iz afričkog okoliša.
Duhovita i mudra pripovijest i za male i za velike pršti cinizmom, no s druge strane i onkraj opservacija odraslog čitatelja, to je poučan i zanimljiv rukopis koji je i ilustrativno oplemenjen potezima Nike Baruna, te će zasigurno biti vrlo rado čitano štivo.
Ponešto drugačije od najpopularnijih autorovoh „Malih letećih medvjedića“ no rukopis koji će revitalizirati Peru kvesića kao autora i za djecu, a Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade ima čast što je rukopis ponudio baš njemu, priključivši se našoj biblioteci koja broji sve više vrsnih autora i sve više odličnih naslova.
Više o knjizi;
U ovom nagrađenom romanu („Zvonko“ – u čast prerano preminulog lektirnog autora Zvonka Todorovskog) pratimo život psa Van Doga
i njegov pogled na svijet iz pseće perspektive.
Riječ je o istodobno tužnoj, duhovitoj, na mahove grotesknoj, ali i potresnoj priči ispričanoj iz njegove, pseće perspektive.
Neobičan rakurs i pseće tumačenje našeg ljudskog svijeta, svježa su pojava u literaturi za djecu i svakako dobrodošla u trenucima kada se sve više osvještavaju prava životinja, ali i preispituje naša ljudska narav.
Više o knjizi;
Prateći dogodovštine glavnoga junaka i njegovih najboljih prijatelja, učenika osmog razreda osnovne škole, upoznajemo život trinaestogodišnjaka koji žive u predgrađu velikoga grada i njihovih vršnjaka iz Vinkovaca (posredno se komparira život mladih u velikom gradu i malome, te njihovi svjetonazori koji su posljedica okoline u kojoj odrastaju).
Glavni junak i njegovi prijatelji, u dobi kada su posebno osjetljivi i ranjivi, suočavaju se s nizom životnih dogodovština i „problema“: problem s drogom, nezadovoljstvo vlastitim izgledom, posljedicom gledanja kriminalističkih filmova, prvim ljubavnim koracima, nasiljem među mladima…
Okosnica radnje nogometni je derbi za vrijeme kojeg glavni junaci, po uzoru na televizijske predloške, provode istragu i uspješno otkrivaju negativce, te time dokazuju kako, bez obzira na svijet izvrnutih vrijednosti, gaje dječje i odraslim svijetom još nepomućeno poštenje.
Više o knjizi;
Kai odrasta bez roditelja u rimskom municipiju Andautoniji u trećem stoljeću, kad je ona na vrhuncu razvoja. Odlično se snalazi na poznatom terenu, olakšavajući katkad trgovce za ponešto njihova tereta mimo njihove volje ili pomažući ratarima, a ponekad u bogataškim kućama, rijetko mu kada čega nedostaje. Poznaje sve i svi poznaju njega tako da mu obitelj zapravo i ne nedostaje. Rimska provincija je odlično mjesto za sklanjanje u hladovinu ljudi koji su u Carstvu postali omraženi. Kajeva se rutina naglo mijenja kad se u Andautoniji smjesti Senator koji ubrzo prepozna u Kaiju nekoga tko bi mu mogao biti koristan pri stvaranju uvjeta da se brže vrati u Rim, a pomalo će pomažući Senatoru Kai doznati i začuđujuće činjenice o svom podrijetlu…
Povijest je rijetko bila nježna prema djeci, dapače, samo su jaki preživljavali. Pogotovu je bila okrutna prema onima bez roditeljske zaštite koji su uvijek ovisili o ljubaznosti stranaca, a vrline koje su nekad presuđivale o tome noće li netko ispuniti svoje snove, nisu su promijenile do danas. I ovo je knjiga posvećena svima koji se usuđuju djelovati i sanjati.
Još jedan vrstan rukopis nagrađivane autorice pred nama.
Više o knjizi;
Sonja Zubović je u ovom romanu osvijetlila kako se teškoće disleksije mogu odraziti na psihološku dimenziju u osjetljivim godinama odrastanja te kako mogu utjecati na sliku o vlastitoj vrijednosti. U liku jednog šarmantnog mladića progovara o problemima samopouzdanja s kojima se susreće osoba koja ima disleksiju, osoba koja do uspjeha dolazi ulaganjem velikog truda.
Da je autorica osvijetlila samo tu dimenziju ovaj roman bi bio dragocjen, no on osvjetljava i niz drugih životnih situacija, kao što su odnosi u obitelji polusestara i polubraće, te iznad svega emocionalno sazrijevanje i čudesne tajne načine izražavanja osjećaja.
Pet pripovjedača nudi čitatelju pet različitih pogleda na svijet, a upoznajući jedni druge učimo se poštovanju, razumijevanju i toleranciji.
Ovaj roman, osim toga pršti humorom i na zabavan i igriv način neosjetno nas poučava o ljubavi i ljudskosti.
Više o knjizi;
Slikovnica „Crvena jabučica“ prva je pobjednica natječaja „Piširiši“ Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade. Tema prvog natječaja bila je posvojenje.
U ovoj slikovnici tema je iznijeta lucidno, toplo, ludistički, jednostavno, a opet iznenađujuće svježe, poput jabuke ubrane sa stabla. Izdvojena kao najbolja između šezdesetak pristiglih tekstova i tridesetak ilustracija, „Crvena jabučica“ posebna je i zbog suptilnog žanrovskog poigravanja.
U njoj ćemo naći i elemente fantastike, klasične napetice, melodrame, komedije, ali i bajke koja donosi kraj koji svi priželjkujemo.
Više o knjizi;
Najnoviji roman za djecu i mlade „Nisam ti rekla“, dramatična je ispovijed srednjoškolke Hede, polaznice elitne zagrebačke gimnazije. Priča mlade djevojke zapravo je tužna priča dijela današnje mladeži koja se, u potrazi za identitetom, lagano gubi u stranputicama noćnog života, izlazaka, alkohola, droge.
Što luđe, što otkvačenije, što više „ubiti se od cuge“ i raznih droga, koje su dostupne na svakom koraku, da bi bili prihvaćeni u društvu ili naprosto tužno ozračje gubitka svakog mladenačkog ideala, ili pak život koji je zagušen u luksuzu i dosadi?
Život naših mladih prepun je opasnosti u koje se lako klizne te utone u mračnu močvaru droge i alkohola iz koje je teško ili gotovo nemoguće izaći… Posljedice mogu biti i jesu često fatalne.
Pitanja i dileme koje postavlja ova knjiga tiču se doslovno svakog od nas. I mladih, i roditelja, i profesora, kao i društva u kojem su vrijednosti srozane i teško se pronalaze. Niti jedno društvo ne voli čuti kritiku u kojoj se otkriva moralna šupljina, nakaznost, hipokrizija, opsjednutost materijalnim, gubitak ideala, morala i obiteljskih vrijednosti.
Roman, „Nisam ti rekla“, oštra je strijela ciljana u srce svakog čitatelja, ujedno i nemilosrdna kritika društva koje, izgubivši vrijednosne kriterije, ostavlja mlade na vjetrometini vlastitih, često i pogibeljnih izbora.
Više o knjizi;
Šumski Sokol je veseli dječak koji živi u maloj kući pokraj šume. S ocem drvosječom puno vremena provodi u šumi gdje se sprijateljio s raznim šumskim životinjama. Kada stigne jesen, Sokola čeka velika promjena u životu, kreće u školu. Ubrzo shvaća da je druženje s djecom potpuno drugačije od druženja sa životinjama. Priča o junaku koji ima snagu dobrote mnogo jaču, moćniju i neobičniju od svih stereotipnih moći i snaga. Kako glavni junak, „sto puta“ manji i slabiji od moćnog medvjeda biva prijateljem istog, bez strasti da bude nadmoćan, bahat i destruktivan, te tako postaje junak zbog razloga koji su dostojni junaka, poučna je kratka priča namijenjenoj djeci mlađe školske dobi
Više o knjizi;
»Djed Mraz dimnjačar« vedra je i zabavna pripovijest za djecu (do 12 godina) koja se referira na lošu ekonomsku situaciju zadnjih godina, a u središtu koje je dimnjačar sa sve manje posla, pa smišlja koji bi dodatni posao mogao raditi da poboljša svoj kućni budžet. Kako je vješt u kretanju i skakanju po krovovima, padne mu na pamet da bi u zimskim mjesecima, kada su ionako svi dimnjaci već očišćeni i u upotrebi, mogao biti Djed Mraz. Niz smiješnih situacija, od toga kako dimnjačar zamišlja posao Djeda Mraza, gdje nabavlja darove, kome ih i kako donosi, pa do toga da se zaboravi preodjenuti i pojavljuje se kao dimnjačar s darovima, zasigurno će privući pažnju mladih čitatelja. Pripovijest je prije svega duhovita i neobična, a poput »Malog princa« nije namijenjena isključivo djeci već i odrasli mogu u njoj pronaći vrlo smislenu i toplu priču o ljudskim vrijednostima nad kojom će se zamisliti. Ilustracije potpisuje Davor Šunk.
Više o knjizi;
U Zagrebu, nedaleko Medvednice, živi pomalo nespecifična židovska obitelj, otac, koji radi kao nastavnik u osnovnoj školi, mati, liječnica, djed i njihova kćer Sofija, veoma radoznala i nadarena djevojčica. Djed, liječnik u mirovini, koji živi od uspomena na suprugu, likovnu umjetnicu, u potpunosti se posvetio unuci Od najranijih je dana, kroz igru uči svemu što bi djetetu moglo biti zanimljivo – od njihove obiteljske povijesti, vjerskih običaja, igara… Njihovi dijalozi su ponekad ozbiljni a često nasmijavaju do suza. Zahvaljujući djedovoj strpljivosti i predanosti, Sofija veoma rano nauči čitati i pisati. Njegova biblioteka u kojoj ima veoma mnogo knjiga iz raznih područja znanosti i umjetnosti, te romana i priča za djevojčicu je pravi izazov. Djed ima i mnogo knjiga drugim jezicima koja ona još uvijek ne razumije.
Kad je Sofija imala šest godina, na tavanu je naišla na zaključanu škrinju. Škrinja je pobudila njenu dječju radoznalost a ono što je u njoj pronašla zauvijek će promijeniti njen život. Izrezak iz novina, napis iz kojeg se vidi da su njeni tata i mama postali ponosni roditelji blizanki, slika, rodni list na ime Sarah, zlatni lančić s privjeskom… Ostaje iznenađena jer shvaća da se istog dana, kad i ona, rodila još jedna djevojčica, njena sestra. Među ostalima pronalazi još jedan list papira na kojem je pisalo da je Sarah preminula na svoj prvi rođendan. Sve te stvari su za Sofiju bile toliko zbunjujuće da nije bila sigurna smije li nekoga o njima išta pitati. Sarah. Zašto joj roditelji nikad nisu rekli da je imala sestru? Razgledanje škrinje prekinuo je dolazak njene mame.
Nakon nekoliko dana djevojčica, unatoč maminoj zabrani, odlazi se na tavan da ponovo pregleda škrinju. U njoj pronalazi zlatni lančić koji ima privjesak sa slovom S i koji u potpunosti odgovara onome koji i sama ima oko vrata. No, dok je u ruci imala taj drugi lančić, izgovorila je na glas ime svoje sestre i tada se počinju dešavati stvari za koje djevojčica misli da nisu istinite. Da su samo dio njene bujne dječje mašte.
U starom ogledalu vidi djevojčicu. Prva pomisao bila je da vidi sebe, sve dok ju ova druga nije oslovila. Bila je to njena sestra, potpuno jednako odjevena i istog uzrasta. Sofija joj pruža ruku i Sarah izlazi iz ogledala. Od tada, u kući žive dvije identične djevojčice a da to nitko od ukućana ne primjećuje. Sve češće se dešavaju neobjašnjive stvari i djed prvi posumnja da nešto nije u redu ali sve pripisuje svojoj starosti i slabom vidu. Sofija otkriva što i zašto se dešava sa dušama onih koji ostaju zarobljeni u međusvijetu jer nisu našli vodiča da ih odvede. Jedna od takvih duša je i Sarah.
Sofija postaje ovisna o sestrinom prisustvu, ali nakon nekog vremena Sarah nestaje i Sofija je veoma usamljena. Odlazi na tavan i doziva ju.
Nekoliko godina kasnije, roditelji Sofiji odluče ispričati sve o njenoj sestri ali Sofija i dalje ne zna kako im reći da se Sarah bila „vratila“. U razgovoru je to i pokušala a onda je odustala. Tko bi u tako nešto mogao i povjerovati?
Sofija uskoro dobije brata. Njegovo rođenje je dozvalo Sarah. I sada, neobična događanja postaju sve češća i sve opasnija. Sarah je, jednako kao i Sofija, odrasla djevojka. Želi živjeti normalan život, biti sa svojim roditeljima. Ljubomorna je na Sofiju i postaje destruktivna a Sofija s njom dolazi u sukob na najnevjerojatnije načine.
Više o knjizi;
„Djeca gnjeva“ priča je autora Svebor Vidmara, koja je namijenjena djeci od 12 do 18 godina. Priča govori o nasilju, nepotizmu, korupciji i kriminalu u obrazovnom sustavu kroz poglede četiri najbolja prijatelja; Ratka, Šake, Silvija i Lignja, koji se loše odnose prema školskom kolegi Robertu zbog njegove debljine. Robert, stjeran u kut, na kraju iz očaja počini ono najgore. Taj šokantni potez natjera jednog od nasilnika da dobro promisli o svojim postupcima, te se odluči promijeniti i iskupiti. U isto vrijeme u školi se dogodilo zagonetno ubojstvo profesorice glazbenog. Nakon opsežne učeničke istrage, otkriva se počinitelj, ali i svijet nepravde.
Priča „Djeca gnjeva“ kritički propitkuje uzroke samog zla u društvu koje je zahvatila gospodarska kriza, te njegove stravične posljedice. U posljednje vrijeme svjedoci smo porastu maloljetničkog nasilja. Treba se samo prisjetiti tragične sudbine maturanta Luke Ritza, koji je izgubio život zbog šačice obijesnih maloljetnika.
Upravo priča „Djeca gnjeva“ ima pedagošku ulogu da upozori da svako nedjelo ima svoju visoku cijenu.
Više o knjizi;
- Šarene čarape simbol su djece sa sindromom Down
- Maskota knjige/projekta je šarena čarapa
- Pri svakom susretu, autor djeci nudi šarenu čarapu punu papirića iz koje dijete izvlači temu o kojoj će se govoriti, te na kraju/zbirku priča dobiva knjigu „Čarapica pričalica“
Cilj knjige/projekta je uključiti rehabilitacijske centre, škole za djecu s intelektualnim poteškoćama, dječja sela, domove za djecu i slične ustanove diljem Hrvatske u program kreativnih radionica i susreta s književnicima i ilustratorima Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Ciljana skupina su maloljetna djeca, korisnici navedenih ustanova, ali i punoljetni članovi s intelektualnim poteškoćama ovisno o mogućnostima komunikacije.
Projekt/zbirka priča kao temelj susreta provodio bi se prema dogovoru članova Društva s ustanovom po izboru. Susret u trajanju od 45-60 min bio bi prilagođen prostornim uvjetima i sposobnostima djece.
Susret s književnikom obuhvatio bi kratko predstavljanje knjige/priče, čitanje ulomaka i razgovor s djecom. Ukoliko je riječ o mlađem uzrastu, pred kraj susreta može se organizirati likovna radionica ili igra vezana za priču. Zbirka priča sastoji se od pet priča od koje svaka pokriva jednu ciljnu skupinu na oknjižen i privlačan način.
Jelena Pervan, mlada autorica koja iza sebe već ima nekoliko uspješnica za djecu i mlade, napisala je izuzetnu zbirku priča koja i književno, ali i namjenski, za ovaj human i ljudski projekt zaslužuje čistu peticu.
Više o knjizi;
Crno ispod noktiju je prvenstveno knjiga iznimno zanimljivih priča o turbulentnom mladenaštvu, koja uključuje raznolike priče autora, koje sve redom korenspondiraju s odrastanjem i različitim problematikama koje se mogu javiti u tom osjetljivom periodu odrastanja svake mlade ljudske jedinke, bilo da se radi o muškoj ili ženskoj populaciji.
U njoj su obrađene teme: alkoholizma, upotrebe različitih vrsta droga i ovisnosti o istima, obiteljskog nasilja i zlostavljana, seksualnog sazrijevanja mladih i njihovog eksperimentiranja na području seksualnosti, obiteljskih nesuglasica zbog sukoba generacija i različitih životnih svjetonazora roditelja i njihove djece, prostituiranja maloljetnika, maloljetničkih bandi koje se iskaljuju na posve slučajnim prolaznicima, opasnosti koje vrebaju tinejdžere zbog olakog otkrivanja identiteta na raznim društvenim mrežama tipa facebook-a, maloljetničkih trudnoća, raspada obitelji zbog prevelike financijske prezaduženosti, bračnih krahova zbog preljuba itd.
Autor je i do sada prilično vješto pisao o toj problematici, prilično sirovim i životnim jezikom, tako da su sve njegove dosadašnje priče takvoga tipa bile sjajno prihvaćene kod mlađe generacije čitatelja, i veoma rado čitane.
Ujedno, treba reći da Hercigonja ima i samo sebi svojstven jezični izričaj kakvog je teško pronaći kod drugih autora koji pišu za tinejdžere i tek nešto starije čitatelje.
Knjiga je namijenjena mladima iznad 18 godina.
Više o knjizi;
Djevojčica Ira ima jedanaest godina i obožava čarobnjaštvo. Ono se nalazi na samom vrhu njezinih najdražih stvari, ali ima nešto u vezi s čarobnjaštvom što ju jako ljuti. Zašto u čarobiranju uvijek moraju biti glavni dečki? Kako bi dokazala da i djevojčice mogu biti odlične čarobnice, odluči u podrumu svoje kuće otvoriti ljetnu školu čarobnjaštva. Škola je bila pravi hit među Irinim prijateljima. Ira je izvela šest uspješnih čarolija, ali na kraju sve je pokvario jedan užas, i to na kvadrat.
Ovaj duhovit roman namijenjen djeci mlađe školske dobi, osvojio je nagradu “Zvonko” koju dodjeljuje Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, a u spomen na prerano preminulog pisca Zvonka Todorovskog, višestruko nagrađivanog autora knjiga za djecu i mlade.
Više o knjizi;
Zbirka kratkih pripovijedaka za djecu, ali i za odrasle, na jednostavan način pripovijeda o složenim temama: sreći, životu i uživanju u njemu, prijateljstvu, ljubavi, o odraslima i djeci i pita se koji su mudriji…
Sastoji se od dvadesetak priča s tematikom ljubavi, prijateljstva, odnosa u obitelji, prezaposlenosti i potrebi za međusobnom komunikacijom, pubertetu, odrastanju i sreći kao stalnoj potrazi za njom.
Vedro nizanje životnih priča u kojima se prepoznaju i mali i veliki otvara prostor za dijalog, maštu i razgovor. Stilska razigranost pak potiče dječju maštu da se o temi i sami na taj način izraze. U svakom slučaju ove vješto napisane minijature bit će zasigurno vrlo rado čitano štivo za najmlađu i malo stariju djecu, a što nije naodmet spomenuti, vrlo će se lako prenositi i u dramsku formu, kao mali samostalni igrokazi.
Više o knjizi;
Knjiga “San o dvorcu” zbirka je izmišljenih priča temeljenih na likovima i događajima iz hrvatske mitologije. Sačuvana su izvorna imena glavnih junaka te njihove karakterne osobine, nazivi mjesta, karakteristični predmeti kojima se služe, okružje i sl., a radnja svake pojedine priče osmišljena je tako da maksimalno dočara duh vremena. “San o dvorcu” naslov je prve priče u kojoj se, kroz dijalog kralja Zlatana i patuljka Tina, spominju svi likovi iz hrvatske mitologije koji se pojavljuju u ostalim pričama u knjizi, kako bi ih djeca odmah prepoznala po imenu i karakterističnim osobinama te lakše pratila radnju.
Koristeći baštinu mitologije, autorica uvodi priču primijenjenu uzrastu kako bi najmlađi uz zanimljivost štiva naučili nešto vrijedno i činjenično. Autorica iza sebe ima mnoštvo realiziranih slikovnica za najmanje, te ne sumnjamo kako će i „San o dvorcu“ biti vrlo rado čitana knjiga, uz koju će se omogućiti i vrijedna komunikacija s odraslima, u zajedničkom čitanju i uživanju.
Više o knjizi;
Nakon razvoda svojih roditelja, trinaestogodišnji Arjan s majkom useljava u staru kuću koja je nekoć pripadala njegovu djedu.
Početnu odbojnost prema novom domu poništava otkriće da mu je djed u naslijeđe ostavio i mnoge tajne. Virtualni svijet kompjutorskih igara Arjan odlučuje zamijeniti stvarnom avanturom kada uz pomoć novih prijatelja u podrumu jedne napuštene kuće pronalazi kartu blaga. Trag ih odvodi do Tisova brijega koji u sebi skriva mnogo više od pitome šume.
Za pronalaženje ključa koji povezuje sve tajne i koji će ih dovesti do velikog otkrića potrebno je uložiti mnogo truda, volje i nesebičnosti.
Autorica se u ovom djelu bavi tako čestim slučajem rastave roditelja i odrazom te situacije na dijete koje je u najosjetljivim godinama. Kako to razdoblje prevladava na najbolji mogući način, učeći se upornosti, snazi volje i nesebičnosti najmlađi će pročitati u ovom zanimljivo koncipiranom djelu, koje će ih radnjom i dramskom napetošću „držati“ od prve do posljednje stranice.
Više o knjizi;
Da je jezik kuća bitka, potvrđuje se još jednom najnovijom pjesničkom zbirkom nagrađivane hrvatske pjesnikinje splitskoga književnoga kruga Zvjezdane Čagalj. Pjesme koje su pred nama ispjevane su čakavicom; rekli bismo: ako je jezik izraz onoga što smo, povezuje li nas s baštinom djedova i zavičaja, ako ima moć da sjećanja učini opipljivima, ove pjesme nisu ni mogle biti ispjevane negoli u čakavici. Sve je ka paučina, a jopet, ka potporanj stamen… reći će pjesnikinja na početku svojih lirskih sjećanja kojima se, zatvarajući krug, gotovo molećivo vraća na kraju zbirke pjesmom Zagrli me prošlosti. A između prve i posljednje pjesme u zbirci, koje su utočište i uporište, prošlost, ali i sadašnjost, nalazi se svijet djetinjstva, odrastanja i prve mladosti.
Split i cetinski kraj, šezdesete i sedamdesete prošloga stoljeća, prostor su i vrijeme sjećanja: razloženih u tematske krugove obitelji, dječjih igara, poslova u polju, blagdana i običaja i stopljenih u prepoznatljivim motivima ruku sklopljenih u molitvi (Sklopjene ruke), murve (Suve grane moje murve), svijeće (Šterika), motivu koji sažima sve manifestacije života zajednice.
Više o knjizi;
Knjiga ˝Povratak u ulicu zagonetki˝, Aljoše Vukovića, svojevrstan je nastavak autorove prve knjige zagonetki ˝Ulica zagonetki˝ koja je iz tiska izašla 2008. godine te naišla na odličan odjek kod djece. Riječ je o zagonetkama koje su u razdoblju od 2003. do 2013. izlazile u časopisima za djecu Smib i Modra lasta. To su kratki pjesnički oblici koji sadrže, kriju ili nedorečeno opisuju pojmove, predmete ili životinje iz dječjeg opažajnog svijeta. Vuković iznimno pazi na muzikalnost stiha i na ritam koji ne narušava prirodan dječji govor, a metaforama, zaigranošću, a ponekad i svojim nekonvencionalnim pristupom, budi i potiče kod djece kreativnost u jeziku. Uz prikladne ilustracije koje potiču i vizualni odgoj, zagonetke, kao i sve kratke forme od pjesme, aforizma, epigrama, vrlo zapostavljene književne vrste, na ovaj će se način naći na dječjem čitalačkom meniju i kao otkriće, pa potom i pokušaj da se književna vrsta ne ugasi.
Više o knjizi;
Rukopis „Medalja za hrabrost“ sadrži četiri priče za koje nitko od nas nije posve siguran jesu li se zaista dogodile, ali mislimo da će vam se jako svidjeti, posebno onoj djeci koja su učenici trećeg, četvrtog ili petog razreda.
Kada ih budete pročitali shvatit ćete kako nije uvijek dobro vjerovati samo onom prvom dojmu koji nepoznati ostave na nas. Vidjet ćete kako se, ako im samo pružimo priliku da se dokažu, naizgled neugledni, slabi i siromašni često pokažu u sjajnom svjetlu pa poželiš da upravo netko od njih bude tvoj najbolji prijatelj.
U četiri priče (MEDALJA ZA HRABROST
2. DJEČAK KOJI JE VOLIO RUŽIČASTU BOJU
3. ROĐENDAN
4. JEDANAEST METARA
Nada Mihelčić na svoj specifičan, duhovit i autorski upečatljiv način razbija stereotipe i kroz humane priče dokazuje kako je baš svako biće na ovom svijetu vrijedno poštovanja.
Više o knjizi;
Priča o ulasku u pubertet kroz vrlo mala vrata
Niki je dečko iz osmog razreda (14 godina) dosađuje se tijekom ljetnih praznika. Niki je ime dobio po Nikiju Laudi jer mu stari obožava Formulu 1. Kad se Niki rodio, otac mu se napio i onako pijan otišao prijaviti sina, te je upisao samo ime Niki. To mu majka nikad nije oprostila, pa ga ona jedina zove Nikola.
Nikiju koji , otkako se Daniel odselio, više nema prijatelja, jedina su radost krimići i igranje PlayStationa posebno kriminalističkih igara. Otac mu je ostao bez posla pa neće ići ni na more što praznike kod kuće čini još teže izdržljivim.
U kući je loša atmosfera jer nema novca, za što mama krivi oca i njegovu pasivnost. Posebno joj ide na živce očev hobi – izrada brodova u boci i popavljanje obiteljskog naslijeđa – djedove stare „žabe“. Otac sve više vremena provodi u garaži gdje sa stricem mehaničarem po cijele dane popravlja „ žabu“ za koju misle da će dobiti bogatstvo jer je oldtimer. Osim toga se druži s prijateljima s kvarta i s novim susjedom koji se doselio u susjedstvo.
Niki ne voli novog susjeda jer mu je sumnjiv. Posebno mu se ne sviđa što se potajno došaptava s ocem i razamjenjuju neke crne torbe. Nikiju sve postaje još sumnjivije kad i očevi prijatelji počnu često potajno dolaziti u njihovu garažu, najčešće predvečer noseći neke crne torbe. Kad se uskoro dogodi pljačka banke u kvartu, Niki posumnja da su je oni opljačkali. To više što uskoro otac počinje donositi novac u kuću,..
Više o knjizi;
Glavna junakinja Lidija je Zadranka i zatičemo je kao učenicu osmog razreda. Odlična je matematičarka, ali unatoč tome zabrinuta hoće li se upisati u željenu srednju školu. Osim nje i njenih roditelja, u istoj kući živi i stričeva obitelj, a rodbinske su veze vrlo jake, kao i utjecaj seoskog miljea s kojega svi potječu.
Nadalje ćemo pratiti Lidijino suočavanje s ozbiljnim i neozbiljnim problemima, od kojih je najvažniji rođenje njezine sestrice.
Kao i u prošloj uspješnici Mirjane Mrkele pod naslovom „Dragi Olivere“, obiteljska je sreća središnja tema ovoga realističnog romana, koji će tinejdžere i ostale čitatelje osvojiti svojom iskrenošću i šarmantnim, uvjerljivo prikazanim likovima za koje je spisateljica pronašla inspiraciju u svojoj neposrednoj okolici.
Više o knjizi;
Žemlja je okrugla je druga zbirka pjesama za djecu (i sedma ili osma knjiga) Igora Čumandre. Autor kroz veselu, razigranu i ponekad začudnu metaforiku, blisku dječjem izrazu i razumijevanju, opisuje svakodnevicu u kojoj se djeca kroz lagano i nježno odrastanje susreću sa mnogim novim pojmovima, koje autor opisuje na njima blizak i prijemčiv način, zadržavajući pri tome veseo i radostan pogled na dječju stvarnost. Svaku pjesmu prati ilustracija, a kako je autor doista mnogo objavljivao po dječjim periodikama, to su znalci već upoznati s njegovim ludističkim pristupom i krajnjem nepodcjenjivanju dječje publike. Utoliko se kod ovog autora doista ne vidi, ta u praksi uvriježena, razlika književnosti za velike i književnosti za male. Uz to, gajeći ovu vrstu „stisnute“ priče, oblikovane u danas vrlo „presušeni“ žanrovski geto – dječju poeziju, ovo će djelo sasvim sigurno zaslužiti pozornost i publike kojem je namijenjena kao i stručne publike. Već sam naslov djela govori o „dodanoj vrijednosti“, a to je humor, izvrtanje svih vrijednosti, no u onom pozitivnom, maštalačkom, doista kreativnom smislu.
Više o knjizi;
Dječak Nikola sportski je antitalent i društveni autsajder, čije se samopouzdanje mjeri zlatarskom vagom sve dok u sebi ne probudi književni dar, čime osvoji Iru, svoju višegodišnju simpatiju. Ira, zaljubljenica u fantasy i državna prvakinja u taekwando-u, Nikolina je Beatrice, Laura, Julija, Dulcineja i Bella Swan, sve u jednoj osobi. Nikoli će podršku ka literarnom ostvarenju pružiti i prijatelj Zrinko, koji zbog ovisnosti o playstationu katkad postaje neosjetljiv na bilo kakve vanjske podražaje, uključujući i miris ćevapa. U pričama se često pojavljuju Maja i Ela – Nikoline sestre, srednjoškolka i prvašić; i dok se Maja kloni lektire kao vampiri češnjaka, Ela pokazuje interes za nju već gubitkom prvih mliječnih zubi. Nikolini roditelji Borka i Vlado, odvjetnica i bankarski službenik, na suprotnimn su literarnim stranama baš poput svojih kćeri; dok piše tužbe i žalbe, mama pati za lijepom književnošću, a tati niti jedna knjiga ne može zamijeniti stilsku perfekciju članaka o kamatnim stopama i inflaciji.
U fabulu priča upleten je niz književnih tema, pa će čitatelj zajedno s Nikolom upoznavati književne epohe (romantizam, realizam, modernizam), saznati što je haiku, eufemizam, metafora, osmerac i paradoks, zatim otkriti neka temeljna klasična i suvremena književna djela, poput Kanconijera i Don Quijotea, Lovca u žitu i Leta preko kukavičjeg gnijezda, a neki bi mladi čitatelji mogli ostati iznenađeni kad doznaju da Big Brother nije tek televizijska izmišljotina, već čuveni distopijski lik.
Više o knjizi;
Kao još jedna potvrda nesumnjivih antologijskih dometa autoričine dječje poezije za sve uzraste mladih, pojavljuje se sada i ovaj autorski izbor koji je ilustrativan, i za identifikaciju poetskoga svijeta koji svojim autentičnim autorskim rukopisom ostvaruje, i za prisutnost autorice u najužem krugu suvremenoga hrvatskoga dječjeg pjesništva. Svojim budućim čitateljima koje metaforično nazivlje beračima zvijezda i sijačima priča pjesnikinja kao svoj izbor nudi pregršt impresivnih slika urbane, i to upravo zagrebačke prirode (Proljeće u predgrađu, Proljeće u Zagrebu, Jesen kakvu poznajem, Zima u gradu, Zimska tema), ali i one izvorne, ruralne (Proljetni dan, U zelenim očima proljeća, Snježna ptica zime). Posebno je pak u izboru naglašena autoričina pjesnička zaokupljenost morem kao čudesnim prirodnim fenomenom i simbolom magične prirodne sile i ljepote (Dijete i more, Dijete pred morem, More i ja licem u lice, Mjesec i more, Oluja na moru) što je sve sukladno s deklariranom autoričinom spoznajom po kojoj se posvuda oko nas nalaze dokazi ljepote i savršenstva neuništive Prirode koju treba samo znati gledati i očima i srcem!
Više o knjizi;
Zbirku pjesama naslova ‘Zašto baš to?’ čine 32 pjesme namijenjene djeci predškolskog uzrasta, kao i onoj nižih razreda osnovne škole. Zamišljena je kao spoj riječi i ilustracije. Pjesme su to kojima je cilj emocionalno nježno i na jednostavan način uvesti djecu među stvari i pojave koje ih okružuju, čas u svijet prirode, svijet boja, mirisa i zvukova, čas u životinjski svijet, čas im provlačenjem kroz svijet mašte ili godišnjih doba ukazati na radost i ljepotu svega što ih okružuje…Ovi su stihovi namijenjeni razmišljanju najmlađih, otvaraju poneko pitanje, daju poneki odgovor. Pjesme su pisane jednostavnim, djeci lako razumljivim jezikom.
Više o knjizi;
Pred čitateljem se otkriva jedan vrlo živopisan domaći zoološki vrt ili hrvatska životinjska farma s akterima kao što su: pas, pijevac, svinja, patak, kokoš, mišica, mačak, farmerka glista, ptica, pilić, zec, pijevac i tako dalje. Svi oni sa svojim „ljudskim osobinama“ ipak na svoj životinjski način gledaju na svijet i u međusobnim životnim odnosima izvode sportske aktivnosti (vratolomije) u svrhu vlastita opstanka. Stoga ovi igrokazi i proze nose naslove kao što su : karate, nogomet, padobranstvo i skijanje.
Zdrava životna filozofija (s obzirom na životne suprotnosti) prožeta je bogatim sadržajem i dramskom dinamikom, te je u tom smislu to simpatično izokrenut svijet s humornim sekvencama – gdje se kokoši depiliraju, svinje gledaju televiziju, pas koristi dalekozor, zec se zaklinje u internet i svira klavir, a patak je nogometni sudac.
Više o knjizi;
„Služba reklamacija“ suvremeni je roman za mlade i ujedno žestoka kritika društva. U romanu se govori o zadnjim danima dvoje tinejdžera koji žive u obiteljima čiji su roditelji financijski zbrinuti do te mjere da zapravo gube svaki smisao, a gubitak smisla prenosi se i na novu generaciju. Osim što su do novaca došli sumnjivim putem, oni svoju djecu izdvajaju iz normalnih školskih sredina, te ih upisuju u privatnu školu. Lara i Mario doslovno ne znaju što učiniti od života. Komunikacija s roditeljima je nikakva, no ni s vršnjacima nije bolje. Oni igraju svoje čudne, bahate igre, kradu, sprdaju sa svim vrijednostima…Roman za mlade „Služba reklamacija“ prikazuje zadnje dane njihova života koji tragično završava, no prikazuje i širi društveni kontekst poslijeratne Hrvatske u kojoj se vrijednosti sustav toliko srozao, te se posljedice upravo najviše osjećaju na djeci.
Književnici Bjelčić-Šesto već su uspješno surađivali na romanu „Dnevnik prve ljubavi“ koji je čak postao temelj za opservacije o hrvatskoj dječjoj književnosti i u Sloveniji.
Roman „Služba reklamacija“ zasigurno će biti nešto sasvim novo i inovativno na tržištu knjiga za mlade u Hrvatskoj.
Više o knjizi;
Petnaestogodišnjakinja živi u obitelji koju nagriza recesijska godina. Majka je ostala bez posla, nižu se sve veći izdaci za liječenje bolesne sestre, sama se teško nosi sa pubertetskim problemima a uza sve saznaje da se otac upustio u ljubavnu aferu sa susjedom. Čini joj se da se obitelj raspada i da se čitav njezin siguran svijet djetinjstva polako raspršuje, no tada iznenadni jack-pot na lutriji u financijskom smislu sve mijenja na bolje, dok svi ostali problemi pod blještavim svjetlom iznenada im dostupne raskoši na tren nestaju, no nakon nekog vremena vraćaju se još jačim intenzitetom.
Roman bi trebao biti socijalna kritika suvremenog društva ali i dirljiva priča o odrastanju u otežanim okolnostima i borbi jedne tinejdžerke za svoju obitelj kakvu je nekada poznavala.
Književnica Ivona Šajatović je jedna je od najplodnijih i najnagrađivanijih hrvatskih autorica za djecu i mlade.
Više o knjizi;
Roman je rađen u formi štiva za djecu, sa svim elementima nadrealističke romantične bajke, prepune zagonetnih događaja, čudnih likova, naglih obrata i “usputnih” lirskih opservacija. Roman svojim sadržajem progovara o vječnim, neprolaznim temama ljudskog života: potrazi za srećom i ljubavlju, sigurnim utočištem i duševnim mirom.
Bijeg od ubitačno dosadne i monotone stvarnosti koja djeluje frustrirajuće i zamorno u svojoj ispraznosti, moguć je, ali samo unatrag – u prošlost! Upravo tim putem kreće glavni lik romana, vremešna knjižničarka Marta, žena koja je od malena svojom naravi i sklonostima bila predodređena upravo za to zanimanje. Posvetivši se u cijelosti književnosti i svom poslu, nije ni primijetila kako joj neke naizgled sasvim obične, ali itekako važne stvari (od kojih se život sastoji, a ne primjećujemo ih dok ne ostanemo bez njih), nepovratno izmiču. U svojoj podsvijesti ona pokušava sagraditi novi svijet, vraćajući se u rodni grad i slažući krhotine vlastitih sjećanja (nalik na pokušaj spajanja dijelova razbijenog glinenog ćupa, što su ga ona i Tomo nekoć u djetinjstvu, skupa uzaludno nastojali vratiti u prvobitno stanje i udahnuti mu novi život),..
Julijana Adamović je dobitnica Kiklopa za zbirku priča “Kako su nas ukrali ciganima”!
Više o knjizi;
Slikovnica „Silvestar“ progovara o divnom susretu ljudskog bića i anđela, o prolaznosti, o starenju, o osmijehu koji nikad ne prolazi. Izvanredan tekst naše eminentne autorice dječjih priča i romana, prati se ilustracijama vrhunske hrvatske ilustratorice. U konačnici, pred Vama će biti autorska slikovnica kakvih je sve manje na našem tržištu.
Ovaj rukopis ima i kazališnog potencijala, jer uz prekrasnu priču na više razina i uvjerljivo simboličkoj, ima i blagu edukativnu razinu što je odlično s obzirom da je slikovnica namijenjena prvenstveno mlađoj djeci.
Melita Rundek jedna je od najplodnijih i najnagrađivanijih hrvatskih autorica za djecu i mlade.
Više o knjizi;
Roman „Brbljava Iva“ govori o problemima identifikacije i realizacije djece i mladih na izuzetno zreo i maštovit način. U rukopisu koji je pred vama, Jelena Pervan u središte stavlja glavni lik, Ivu, koja kroz vješto vođene epizode svog života promatra i komentira svijet. Koncipirana kao mini roman o djevojčici koja ima idealistički pogled na svoju budućnost, ona epizodu po epizodu, u svom dječjem zanosu, otkriva i onu drugu stranu svijeta, onu koja propituje njene odluke o budućnosti, planovima,…
„Brbljava Iva“ na neki je način ispovjedna proza u onoj mjeri u kojoj pogađa liniju čitateljske percepcije. Razigran i maštovit rukopis, vrlo potentan, predlažemo vašoj financijskoj potpori kako bismo ostvarili prvi, veći rukopis jedne talentirane autorice.
Jelena Pervan, iako još vrlo mlada, novo je ime na književnoj sceni za djecu i mlade. Studentica novinarstva, zaljubljena u književnost, već od srednje škole surađuje po časopisima, a u novije vrijeme piše osvrte, recenzije, surađuje svojim pričama i bajkama u časopisima namijenjenima djeci i mladima.
Više o knjizi;
„Anđeo plišanih igračka“ je roman o dječaku Viktoru i njegovu putu prema zrelom promišljanju uz izuzetno maštovite zgode. Autorica te zgode vješto opisuje, tkavši radnju umjereno no i primamljivo čitanju i dječjoj percepciji. Roman je koncipiran na temelju poglavlja koje funkcioniraju kao kratke priče. Kroz upite – priče, dječak saznaje više o svijetu, daje mu se znanje koje nije nametnuto već vješto književnički sročeno. Tisuću stvari koje ga okružuju postavljaju pitanja, no autorica vrlo vješto odgovara na sva pritom ostavivši nešto i na promišljanje, poticaj za diskusiju. Zanimljiv, edukativan, zbiljski i suvremen „Anđeo plišanih igračaka“ odlično je štivo koje zaslužuje pozornost i malih i velikih.
Književnica Nada Mihaljević iza sebe ima tri relevantna romana za djecu. (Gospodar šećera, Junaci prašnjavog tornja i Zmajev zagrljaj)
Više o knjizi;
Mali Janko ispisuje svoje viđenje svijeta na duhovit i simpatičan način, te opisuje kontekst u kojem živi i zapravo nam daje puno prostora na razmišljanje. Ta time autorica samo potvrđuje istinu kako su djeca doista najmudriji svjedoci vremena. Još kad to vrijeme pretaču u dnevničku formu s autoričinim blagim i dosljednim ironičkim odmakom imamo štivo koje zaslužuje pozornost. Tekst koji je pred vama vrstan je kratki roman koji se poigrava s dnevničkom formom na originalan način. Zaigranost njenog pera impresionira, nema patetike već izvrsnog ludizma koji će se zasigurno svidjeti i najmlađima i nešto većima. Naravno, i roditelji će uživati ako si to dopuste.
Ksenija Kušec po svemu je neobična i nova pojava u hrvatskoj književnosti za djecu. Osim što je glazbenica (saksofon) i predavač na umjetničkoj gimnaziji ona se u posljednje vrijeme vrijedno i često pojavljuje i kao spisateljica kratkih priča. To njeno pojavljivanje vrlo je uspješno čemu u prilog idu mnoge nagrade i priznanja.
Više o knjizi;
U ovoj slikovnici će te naći inovativne ilustracije i pjesmice koje se nadaju uglazbljivanju, te su takve dobrodošle za čitanje i najmanjoj djeci. Koncept slikovnice je da se može početi čitati sa obje strane, pa se možemo našaliti kako potiče mlade čitatelje i na laganu gimnastiku. S „obratne“ strane autor donosi „životinjski bonton“ koji zapravo funkcionira kao obični bonton, na kojeg malo pomalo zaboravljamo,.. Kao takva, slikovnica predstavlja novitet na sceni književnosti za djecu i mlade. Autor istražuje raznolike motive, od životinjskog svijeta do običaja, te ih pjesmom i slikom na zabavan način propituje ostavljajući najmlađim čitateljima da razmisle, no i da se vesele.
Davor Šunk je naš renomirani crtač stripova, te vrstan autor raznih vizualnih identiteta . Voditelj je raznih radionica stripa, dizajna, vizualnih komunikacija,.. Autor je nekoliko knjiga, te se pojavljuje u nekoliko djela kao ilustrator.